Кutak psihologa

Podijeli sa prijateljima

Uređuje: Larisa Gvozdenović, psiholog

Vršnjačko nasilje

Vršnjačko je nasilje namjerno povrjeđivanje i ponižavanje jednih učenika, naročito onih koji su fizički sitniji, slabiji, mlađi ili na bilo koji drugi način ranjiviji, od strane drugih koji im nanose povrede. Moglo bi se reći i da je to namjeran pokušaj nanošenja boli drugome i jednom kada učenik sklon nasilju ovo učini, vrlo je izvjesno da će odabrati i drugoga, ranjivijega, učenika za žrtvu i prema njemu nastaviti ovaj oblik ponašanja.
Postoji više vrsta nasilja. Verbalno je nasilje svaki oblik ismijavanja, nazivanja pogrdnim imenima, vrijeđanja, ruganja, dobacivanja. Fizičko nasilje podrazumijeva udaranje, guranje, otimanje i uništavanje stvari. Djeca koja su izolirana od društva i ignorirana od strane vršnjaka, trpe ogovaranja i o njima se izmišljaju priče koje nemaju istinit sadržaj žrtve su socijalnoga nasilja. Psihičko nasilje podrazumijeva neželjene komentare, iznuđivanje novca, ucjenjivanje i sl. Seksualno je nasilje neželjeno dodirivanje, dobacivanje neprikladnih komentara i, u najtežim slučajevima, prinuda na seksualni čin. Elektroničko/internetsko nasilje najčešće podrazumijeva zloporabu fotografija i videosnimaka djece.

» Više

Učenici koji su skloni nasilnim oblicima ponašanja ne rađaju se takvima. Oni postaju takvi. Vrlo često oni su model nasilnoga ponašanja usvojili u svojoj obitelji gdje svjedoče nasilnim scenama te im nasilje postaje nešto prirodno i doživljavaju ga kao jedini način uklapanja u vršnjačku grupu, pa i dominiranja njome. Iako drugim učenicima nanose bol i povređuju ih, oni se i sami mogu smatrati žrtvama jer vrlo često nasilni postaju upravo učenici koji su žrtve nasilja u obitelji ili na nekom drugom mjestu. Također, učenici često usvajaju obrasce nasilnoga ponašanja putem sredstava masovnoga informiranja i interneta, kako putem televizijskih sadržaja s nasilnim scenama, tako i putem računalnih igrica i drugih internetskih stranica, koje promoviraju nasilje i tretiraju ga kao podrazumijevajući dio naših svakodnevnih života.
Često su žrtve nasilja djeca koja se povlače, izbjegavaju konflikte po svaku cijenu, ne iskazuju svoje mišljenje i imaju nisko samopoštovanje. I na najbezazleniju opasku ovakvo će dijete reagirati plačem, povlačenjem i izbjegavanjem društva. Učenici koji vrše nasilje često nisu naučili primjerene obrasce komunikacije s drugom djecom i ne znaju se drugačije ponašati u grupi vršnjaka, pa nasilnim ponašanjem pokušavaju pronaći svoje mjesto u njoj. Mnoga psihološka istraživanja koja se bave temom vršnjačkoga nasilja, pokazuju da učenici skloni ovoj vrsti ponašanja nemaju dovoljno razvijene socijalne vještine i u svom repertoaru ponašanja nemaju dovoljno drugih, prosocijalnih i društveno prihvatljivih oblika ponašanja kojima bi se afirmirali u grupi vršnjaka, te upravo ovako pokušavaju postići ono što žele.
Učenici koji su skloni nasilju ne bi postojali bez učenika koji trpe nasilje. Oni odlično znaju koga odabrati za svoju žrtvu, a to su obično povučeni, mirniji učenici koje je lako uplašiti, pa se zato i počinju bojati učenika nasilnika čije su svakodnevne žrtve.
Karakteristično je da su često i učenik koji vrši nasilje i učenik koji je žrtva nasilja socijalno izolirani i da često u vlastitoj vršnjačkoj grupi nemaju sebi blisku osobu, te da je prvi sklon dominaciji, otvoren u izražavanju sebe, glasan, nepažljiv prema drugima i prema njima se odnosi bez samilosti, a učenik-žrtva često je povučen u sebe, šutljiv, miran i nesklon izražavanju svoga mišljenja pred razredom. I jedan i drugi često imaju problema s uklapanjem u grupu vršnjaka, jer učenik-žrtva nema razvijene socijalne vještine da bi u njoj bio prihvaćen, a učenik koji je sklon nasilju jeste onaj kojega se svi boje i zbog toga ga i izbjegavaju.
Akteri situacija nasilja su i svjedoci nasilja, učenici koji su bili prisutni kada se nasilje dogodilo, ali se često ne usuđuju prijaviti ga. Jedan od razloga može biti taj što se boje da će i oni biti na meti učenika koji vrši nasilje. Međutim, važno ja da učenici znaju da svjedoci nasilja imaju važnu ulogu u pomoći žrtvi prijavljivanjem nasilja kojem su svjedočili, jer su, u suprotnom, na jedan način, i oni sami sudionici nasilja.
Ako možete prepoznati neke od svojih prijateljica ili prijatelja u spomenutim opisima učenika koji vrše neki oblik nasilja, ili ga trpe, ne ostajte nijemi, gluhi i slijepi na ovu pojavu, zahvaljujući kojoj, ako se nasilje krije, mnogi učenici pate i umjesto da osnovnu školu zapamte kao najljepše životno razdoblje, ona im upravo zbog ovoga ostaje u sjećanju kao životno razdoblje kojega se nerado sjećaju.
Pomozite svojim prijateljicama i prijateljima koji su u ovoj situaciji i prijavite nasilje razredniku, nastavniku, školskom psihologu ili pedagogu! Ne bojte se, ovo vas neće učiniti „tužibabama“, već djetetom ispravnoga pogleda na svijet i odnosa samilosti prema drugim ljudskim bićima, koje je pomoglo nekome tko pati i učinilo da njegov život postane ljepši i bolji.

» Manje